Dugački esej iz 1938. godine čine tri argumentacije za simboličnu novčanu donaciju kojim autorica prosvjeduje protiv fašizma, diktatora i ratnih igara, zagovarajući korijenitu vrijednosnu preobrazbu društva iz perspektive žena.

„U iznimno opsežnoj, žanrovski ne samo raznovrsnoj nego i kontroverznoj baštini britanske spisateljice Virginije Woolf nema djela koje je izazvalo više uznemirenosti među spisateljičinim suvremenicima, ali i kasnijim tumačima od Triju gvineja, antiratnog «pamfleta» objavljenog 1938., tik pred pošast koja će, nažalost, potvrditi opravdanost autoričinih katastrofičnih slutnji. I doista, Tri gvineje mnogo su više od predvidljiva intimističkog štiva u kojem se povjeravaju predosjećaji koje dijeli neko intelektualno okružje, grupa ili klasa, bili ti osjećaji i antiratnog karaktera. Poput brojnih drugih djela ove autorice, koju je impuls modernističke inovacije odveo dalje od eksperimenata s narativnom «tehnikom struje svijesti», u pravcu razgradnje naslijeđenih, implicitnih i eksplicitnih genoloških hijerarhija i identiteta, pa i same razdjelnice fikcijske i ne-fikcijske proze, ni Tri gvineje nije lako smjestiti u čvrst žanrovski obrazac…” (iz pogovora Lade Čale Feldman).