Od početaka modernoga tiska do današnjih digitalnih komunikacijskih mreža moć medija neprestano raste. Mediji informiraju, educiraju i zabavljaju, ali jednako tako uvjeravaju, selektiraju, preusmjeravaju pažnju, proizvode hijerarhije vidljivosti i sudjeluju u oblikovanju društvene stvarnosti. Nekada se o medijima govorilo kao o sekundarnom čimbeniku socijalizacije, no danas je njihov utjecaj od najranijeg djetinjstva toliko sveprisutan da ih mnogi s pravom ubrajaju među primarne odgojne i kulturne agense. Mediji odavno više nisu tek posrednici određenih sadržaja; oni su postali jedna od ključnih društvenih sredina unutar kojih se proizvode značenja, identiteti i normativni okviri.

Upravo zato odnos medija i društva ostaje jedno od središnjih pitanja suvremene društvene i humanističke teorije. Od Lazarsfeldovih istraživanja ograničenih učinaka medija, preko kritike kulturne industrije Frankfurtske škole, do kulturalnih studija, teorija hegemonije, McLuhanovih uvida u medij kao poruku, Baudrillardovih analiza simulacije i hiperzbilje ili Giddensova razumijevanja strukturacije svakodnevice, između ostalih, jasno je da mediji nisu neutralni kanali prijenosa informacija. Oni sudjeluju u oblikovanju kolektivnih predodžbi, u proizvodnji društvenog znanja, u organizaciji vidljivoga i nevidljivoga te u legitimaciji određenih odnosa moći. U suvremenom kontekstu, obilježenom digitalnim platformama, algoritamskim upravljanjem vidljivošću i sve poroznijim granicama između virtualnog i stvarnog, pitanja epistemoloških i ontoloških učinaka medija postaju još složenija i hitnija.

U tom je okviru i odnos roda i medija iznimno složen. Mediji ne samo da reflektiraju postojeće društvene odnose, nego ih i aktivno oblikuju: reproduciraju stereotipe, uspostavljaju hijerarhije društvene vrijednosti, normaliziraju određene obrasce ženstvenosti i muškosti, ali istodobno mogu otvoriti prostor njihovoj kritici, destabilizaciji i transformaciji.”

Iz predgovora Anite Dremel

PDF Zbornika Uvijek ona