08.09.21
Objavljujemo tekst naše Biljane Kašić u čast i spomen nedavno preminuloj feministkinji Olgi Lipovskaia:
Feminizam kao samoizbor
Olga Lipovskaia
(09.02.1954 – 24.08.2021)
Olga Lipovskaia (Ольга Геннадьевна Липовская), jedna od vodećih ruskih feminističkih misliteljica i začinjavki feminističkih zbivanja u (post-) Sovjetskom Savezu od kraja sedamdesetih godina naovamo, preminula je 24. kolovoza 2021. Iako je teško izdvojiti ključne kronotope iz njezinog gustog feminističkog angažmana, svjetskoj feminističkoj javnosti postaje poznata po feminističkom samoizdatu Zhenskoe Chtenie (Women’s Reading, 1987-1991) u kojem se po prvi put pojavljuju prijevodi tekstova feminističkih autorica sa Zapada i osnivanju (1992.) i vođenju Centra za rodna pitanja u Sankt Peterburgu koji je tijekom devedesetih bio adresat za mnoge odgovore na temu feminizma i ženske povijesti u Rusiji. Na jednom mjestu uprizorilo se feminističko naukovanje, informiranje i osvještavanje, držala predavanja o feminističkoj teoriji, metodologiji, umjetnosti, lezbijstvu, psihoterapiji i reproduktivnim pravima žena, izvodila istraživanja, objavljivao mjesečni bilten Posidelki i časopis All the Men Are Sisters, afirmirala načela rodne jednakosti u javnosti, artikulirale politike protiv patrijarhalnog nasilja i trgovine ženama. Ukratko, Centar je tijekom svog djelovanja do zatvaranja 2005. godine kreirao feministički mikrokozmos utječući time na feminističke spoznaje ali i karijere te profesionalne i aktivističke izbore mnogih feministkinja i feminista u Rusiji.
U intervjuu kojeg je Olga Lipovskaia dala ruskom sociologu Alexanderu Kondakovu gotovo desetljeće ranije, a koji je poslužio kao predtekst za njegov esej “An essay on feminist thinking in Russia: to be born a feminist“, svoj život je interpretirala kao osobni promašaj. Autocinizam se dijelom ticao i odluke o zatvaranju Centra 2005. godine, trinaest godina nakon njegova osnutka, u vremenu ‘nove ruske stabilnosti’ od početka 2000.-ih naovamo, vremenu u kojem je neotradicionalni backlash potpomognut nacionalističkom politikom u Rusiji posve devastirao progresivne učinke feminističkih zagovaranja i angažmana disciplinirajući rodne politike i pacificirajući feministički etos.
„Danas se Rusija unazađuje, posebno kad su posrijedi pitanja žena. Ona se ponovno vraća na patrijarhalni sustav i mi se nanovo sučeljavamo s patrijarhalnim preprekama. Bojim se da će trebati još mnogo godina prije negoli se obistine naši snovi.“ , tim je riječima, posve pesimističkim premazom, u jednom od svojih zadnjih intervjua koji je dala feminističkoj teoretičarki Teresi Kulawik 2019. godine, opisala vrijeme suvremene Rusije.
Lipovskaia počinje djelovati u vrijeme kada je artikulacija tzv. ženskog pitanja bila kontrolirana državnim institucijama, instrukcijama i njezinim partijskim ‘ženskim resorima’. Kao pripadnica sovjetskog dizidenskog pokreta te unutar njegovih subkulturnih, kružoka i festivala (tusovki) ona oblikuje svoju feminističku poziciju inzistirajući na neovisnosti ženskih zahtjeva unutar opozicijske agende. Potom prosvjeduje i protiv Gorbačove Perestroike i protiv Putinove autokratske vladavine i nacionalističke retorike, ruske demografske politike i državne regulacije ženskih izbora.
Uz to, sve vrijeme strasno sudjelujući u feminističkim aktivnostima, Olga Lipovskaia poticala je promišljanja u mnogim smjerovima kreirajući spone ‘sestrinstva istočnih i zapadnih feministkinja’ svjesna istodobno važnosti dijaloga onkraj geopolitičkih razlika ali i trendova vesternizacije. Ne samo što se usprotivljuje ruskoj verziji Playboya već kontinuirano ustrajava kako na kritici uvoza kapitalističke ideologije, napose komodifikacije ženskih tijela tako i na čitanju povijesti ruskih žena kroz zapadnu optiku. Istodobno, nastavlja intenzivno prevoditi mnoga feministička djela smatrajući feminizam jedinom zbiljskom alternativom svijetu nejednakosti. Uz već ranije objavljene prijevode knjiga i studija kao što su What Do Women Want autorica Susie Orbach i Luise Eichenbaum ili Compulsory Heterosexuality Adrienne Rich ona tijekom devedesetih godina proteklog stoljeća ruskom auditoriju predočuje važno feminističko djelo Epistemology of the Closet Eve Kosovsky Sedgwick.
Prkosna, hrabra, dosljedna, svoja u svim svojim životnim izborima – novinarskim, spisateljskim, aktivističkim, prevoditeljskim, organizacijskim, zagovaračkim, nagnala je mnoge feministkinje da izoštre svoje kritičko čulo kad je posrijedi položaj žena i da ne pristanu na ideološke tlapnje i obmane državnih moćnika, onih socijalističkih i ovovremenih, tzv. demokratskih. Kao i da samoimenovanje feministkinjom znači više od karijernog sociobiografskog narativa.
U spomen Olgi Lipovskaiji,
Biljana Kašić