Ženskostudijski vremeplov

13. veljače 1995. – početak ženskostudijskog programa Centra za ženske studije u Zagrebu Centar za ženske studije, prvi je interdisciplinarni studij o ženskoj tematici u Hrvatskoj osnovan 1995. godine, a organiziraju ga i vode feministkinje, znanstvenice, umjetnice i žene s iskustvom iz feminističkog i mirovnog aktivizma.

Nastajući izvan sveučilišta te dijelom unutar preklopivih mjesta žensko-aktivističke i umjetničke scene od samog je početka oblikovao svoju identitetsku matricu premošćivanjem prijepora između ‘akademskog’ i ‘aktivističkog’, teorijskog i iskustvenog, kreirajući nove kritičke modele spoznavanja. 13. veljače 1995. Centar za ženske studije započinje s eksperimentalnim obrazovnim programom kojeg su pohađale 33 polaznice, a održavao se u prostorijama Etnografskog muzeja u Zagrebu. Prvi ženskostudijski program (13. veljače 1995. – 9. lipnja 1995.) odvijao se u okviru sedam osnovnih kolegija: Izmišljanje ženskosti (Nadežda Čačinovič), Feminizam, žene, javnost (Biljana Kašić), Ženski identitet (Maja Uzelac), Feministički pristup nasilju (Neva Tölle i Nela Pamuković), Feminizam i lingvistika (Aida Bagić i Rada Borić), Ekofeminizam i dubinska ekologija (Vesna Teršelič i Karmen Ratković), Ženska književnost i žensko pismo (Jasmina Lukić) i Kineske žene, revolucija i politička promjena (Rachel Wareham).

Osnivačice Centra bile su Aida Bagić, Rada Borić, Nadežda Čačinovič, Sanja Iveković, Željka Jelavić, Biljana Kašić, Jasmina Lukić, Nela Pamuković, Karmen Ratković, Vesna Teršelič, Neva Tölle i Maja Uzelac.