Centar za ženske studije, početci, 1995. godina

Prije dvadeset i pet godina, preciznije 13. veljače 1995. godine Ženski studiji započinju s  eksperimentalnim obrazovnim (jednosemestralnim) programom u prostorijama Etnografskog muzeja u Zagrebu, a s listopadom 1995. i redovnim obrazovnim (dvosemestralnim) programom.

Osnivačice Centra  za ženske studije koji je registriran kao udruženje građanki  u kolovozu 1995. godine bile su (abecednim redom) : Aida Bagić, Rada Borić, Nadežda Čačinovič, Sanja Iveković, Željka Jelavić, Biljana Kašić, Jasmina Lukić, Nela Pamuković, Karmen Ratković, Vesna Teršelič, Neva Tölle i Maja Uzelac.

Prvi eksperimentalni program kojemu je prethodilo pilot istraživanje studentskog javnog mnijenja o ženskim studijima i ženskoj problematici na Sveučilištu u Zagrebu (voditeljice istraživanja: sociologinje Slobodanka Bundalo i Maja Vađić) odvijao se unutar osam kolegija: Izmišljanje ženskosti (Nadežda Čačinovič), Feminizam, žene, javnost (Biljana Kašić), Ženski identitet (Maja Uzelac), Feministički pristup nasilju (Neva Tölle i Nela Pamuković), Feminizam i lingvistika (Aida Bagić i Rada Borić), Ekofeminizam i dubinska ekologija (Vesna Teršelič i Karmen Ratković), Ženska književnost i žensko pismo (Jasmina Lukić) i Kineske žene – žene, revolucija i politička promjena (Rachel Wareham).

Tijekom prvih pet godina obrazovni program se sadržajno i konceptualno mijenjao, inovirajući metode rada, stvarajući nove obrazovne orijentire, otvarajući se krugovima novih suradnica. Uz osnivačice, u izvođenju obrazovnog programa uskoro se pridružuju  Iva Nerina Gattin (sada Sibila), Lada Čale Feldman, Rada Iveković, Iva Grgić Maroević,  Tea Škokić, Dubravka Crnojević-Carić, Nataša Govedić, Elica Grdinić, Nataša Lalić, Ana Lapčević, Maja Mamula, Marina Kokanović, Silva Mežnarić, Mira Rukavina, Sanja Sarnavka i mnoge druge. Broj voditeljica seminara i povremenih gošći predavačica iz Hrvatske i inozemstva zamjetno je veći. Unutar obrazovnog programa broj kolegija je varirao (od prvotnih osam u eksperimentalnom programu do sedamnaest), a mijenjali su se i nosivi tematski sadržaji pa je tako u 1999. godini započeo program Lezbijskih studija, a uskoro i Otvoreni četvrtak (javni sat namijenjen širem krugu javnosti) unutar kojeg su se odvijala posebna predavanja, razgovori i video-projekcije, a u 2000. godini započinje se s naprednim eksperimentalnim programom (Žene u kulturalnim teorijama Balkana, svibanj 2000.), koji je imao status feminističke kritičke škole za polaznice iz postjugoslavenskih država.