U okviru projektne aktivnosti Zagorkin kamp, održane 5.i 6. studenog 2018. u Zagrebu., 55 žena starijih od 55 godina iz Zagreba, Like i Zagorja sudjelovalo je na predavanjima i radionicama koje su suorganizirali Centar za ženske studije, Etnografski muzej i Lokalna akcija grupa Zagorje –Sutla uz podršku Marijane Nahod iz Korenice.
Prvi je dan bio rezerviran za upoznavanje te niz predavanja i radionica koji su se istovremeno i naizmjence za različite grupe sudionica odvijali u Etnografskom muzeju i Centru za ženske studije. U Etnografskom muzeju sudionice su, uz stručno vodstvo Anastazije Petrović, upoznale dio stalnog postava Muzeja vezan uz tradicijsko odijevanje, te potom sudjelovale na radionici o modi i rodnom kodiranju koju je vodila Jadranka Hlupić Dujmušić. S obzirom da su teme tradicijskog odijevanja i ručnog rada bile bliske sudionicama, rado su dijelile svoja iskustva i zapažanja te sudjelovale u raspravi. Istovremeno su se u Memorijalnom stanu odvijalo predavanje o Mariji Jurić Zagorki te njezinom radu i djelu koje je održala Ana Zbiljski, na koje se tematski dobro nadovezalo predavanje o progonima vještica i stereotipima vezanim za vještice o kojima je Zagorka pisala u svom ciklusu romana „Grička vještica“. Predavanje su održale Martina Findrik i Ana Zbiljski. Nakon reda predavanja uslijedila je radionica slogana za zidnjake pod vodstvom Željke Jelavić na kojem su sudionice kreirale slogane s osnažujućim, emanacipatorskim porukama koje će biti korištene za rad u ostalim aktivnostima projekta. Sudionice su iskoristile priliku i za razgled Memorijalnog stana kao i za raspravu o Zagorki i rodnim pitanjima vezanima uz nju i njezin rad.
Drugog dana programa, 6. studenog, održane su radionice veza, filcanja, čitanja, radionica pod nazivom „Sve smo mi vještice“ te je organiziran posjet starom knjigovežničnom obrtu.
Radionici filcanja prethodilo je konzultiranje relevantne etnološke literature te uvid u muzejsku građu Etnografskog muzeja, nakon čega su izdvojeni najtipičniji i najprepoznatljiviji elementi ličke narodne nošnje (boje) na temelju kojih je dizajnerica Jadranka Hlupić Dujmušić izradila skice predmeta koji će se izrađivati. Uz konzultaciju sa izvoditeljicom radionice filcanja, Anamarijom Lenard, skice su prilagođene mogućnostima tehnike, kao i mogućnostima sudionica te su izrađeni prototipovi koji su prezentirani sudionicama na radionici. Od materijala su korišteni nepredena vuna u tri boje (prirodna bež, crvena i crna), posebne iglice za filcanje, podloga te ostali pribor potreban za filcanje.,Anamarija Lenard predstavila je sudionicama povijest i tehniku filcanja te njene mogućnosti i materijale koji se koriste, s obzirom na to da su neke od njih početnice u filcanju. Tema radionice bili su privjesci u obliku kravata (inspiriranim portretom portretom Marije Jurić Zagorke s kravatom) te kapa. Kapa je rađena po uzoru na kapu Siniše, kapetana Trenkovih pandura, lika iz romana „Grička vještica“ Marije Jurić Zagorke. S obzirom na to da je izrada ovakvog tipa predmeta veoma zahtjevna, sudionice su na ovoj radionici zajednički, uz pomoć izvoditeljice, izradile samo osnovu kape, a nju će dalje umjetnički oblikovati dizajnerica Jadranka Hlupić Dujmušić.
Izvedbi radionice veza prethodilo je istraživanje Anastazije Petrović o fenomenu zidnjaka i njegovom položaju unutar hrvatske tradicijske kulture. Na temelju dobivenih rezultata, dizajnerica Jadranka Hlupić Dujmušić osmislila je izgled finalnog proizvoda, a temeljem prijašnjih sastanaka u vezi izvedbe radionice, odlučeno je da će svaka od sudionica tehnikom veza lančanca izvesti jednu ili više riječi (ovisno vlastitoj vještini), koje će se kasnije umjetnički oblikovati u dva zidnjaka. Slogane koje su vezle osmislile su, u feminističkom duhu, dan ranije same sudionice na radionici slogana pod vodstvom Željke Jelavić. Od više ponuđenih rješenja, odabrana su dva slogana – „Dosta je zezancije, u svoje ruke uzimam financije!“ i „Žene progledajte – bez obzira na vašu dioptriju!“. Od materijala korištene su posebne igle za šivanje, tanja vuna u pastelnim bojama i bijeli filc kao podloga. Radionicu vezenja vodila je Jasminka Vujičić, viša preparatorica Etnografskog muzeja, uz asistenciju Anastazije Petrović koordinatorice projekta iz Etnografskom muzeja.

Istovremeno s radionicama filcanja i veza, u Memorijalnom se stanu koji m upravlja Centar za ženske studije održala radionica pod nazivom „Sve smo mi vještice“ koju je vodila Martina Findrik. Radionice je prethodila konzultacija relevantne historiografske literature, čitanje drame „Grčka vještica“ te izbor tekstova na kojima će se raditi. Sudionice su, opremljene prigodnim vještičjim šeširima, nakon dodjele uloga interpretativno čitale ulomak iz Zagorkine dramatizacije „Gričke vještice“, nakon čega se razvio razgovor i rasprava o samim likovima, te povijesnim osobama i događajima koji su Zagorki poslužili za stvaranje ovoga dijela. Potom je uslijedilo čitanje dijela sudskog spisa sa suđenja vješticama u Zelini iz 1752. godine, te razgovor o njemu, posebno o načinu na koji se takav spis može interpretirati. Nadovezujući se na pročitane tekstove i predavanje od prethodnog dana o Zagorki i vješticama, sudionice su u razgovoru često povezivale iskustva žena optuženih za vještičarenje s vlastitim iskustvom rodne i druge diskriminacije. U dvije grupe, sudionice su uz pratnju Jasminke Pešut posjetile Knjigovežnicu1924 koja još uvijek rabi tradicijske strojeve i postupke pri uvezu kojim su brojne generacije uvezivale „Zagorkine sveščiće“ (romana u nastavcima) o čemu je sudionice u dvije grupe upoznala voditeljica knjigovežnice Vesna Hrkač te uz radnike demonstrirala rad ovog kulturnog nasljeđa. Pritom je sudionicama omogućila da iskustveno dožive stare knjigovežačke materijale i alat za uvez izradu naslovnica knjiga (tekstilni materijal za naslovnice knjiga, igle, konac i sl.). Na kraju drugog dana Vesna Barilar održala je radionicu čitanja u kojoj je sa sudionicama analizirala Zagorkine glavne junakinje iz Gričke vještice i Gordane te ih komparativno uspoređivala kao proto- feminističke ikone te ih upućivala na mjesta subverzije zadanih obrazaca žanra ljubavnog romana kojim se koristila Marija Jurić Zagorka.

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Ukupna vrijednost projekta je 695.319,93 kn, a projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u ukupnom iznosu od 591.021, 94 kn. Organizacija radionice je sufinancirana u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priopćenja isključiva je odgovornost Centra za ženske studije.