Povodom 20. obljetnice CŽS, u okviru Dana MJZ, predstavljamo scensku izvedbu Vita i Virginia, prema dramskom tekstu Eileen Atkins,u izvedbi Alme Price i Urše Raukar i režiji Ive Grgić Maroević, koja se održava danas u 18 sati u ZKM-u.

Dramski tekst Vita i Virginia slavna engleska glumica Eileen Atkins sastavila je prema dnevnicima i korespondenciji između klasikinje engleskog i europskog modernizma te ikone feminističke i pacifističke književne i društvene kritike Virginije Woolf (1882. – 1941.) i Vite Sackville-West (1892. –1962.), aristokratkinje, također spisateljice, autorice poema i romana, u svoje vrijeme u Engleskoj vrlo poznate i komercijalno uspješne autorice. Tekst je doživio niz scenskih čitanja (ili koncertnih izvedbi, za kakve je i zamišljen – na pola puta između čitanja i predstave) u engleskom originalu i u prijevodima. Najpoznatija od njih jest ona u izvedbi same Eileen Atkins i njezine kolegice i prijateljice Vanesse Redgrave.

Društveni i kulturni kontekst u kojem se drama o prijateljstvu dviju kreativnih i na različit način strastvenih žena zbiva, danas može biti djelomično nepoznat hrvatskim (pa i engleskim) gledateljicama i gledateljima. Iako odnos među likovima sam po sebi nosi dramsku tenziju, nije naodmet znati da je spominjani ‘Bloomsbury’ zapravo krug likovnih umjetnika, književnika, povjesničara, znanstvenika i filozofa, koji su se u razdoblju od 1903. do 1930. okupljali u domu Virginije i Leonarda Woolfa. U svojim raspravama o estetskim i filozofskim pitanjima u duhu agnosticizma, socijalnog liberalizma, feminizma i pacifizma brusili su svoje daljnje angažmane na polju umjetnosti, znanosti i politike. Srce skupine su, osim supružnika Woolf, tvorili biograf i esejist Lytton Strachey, romanopisac i esejist Edward Morgan Forster, ekonomist John Maynard Keynes, plesačica Lydia Keynes, filozof George Edward Moore, slikarica Vanessa Bell, slikar Duncan Grant te Clive Bell, književni, likovni i politički kritičar. ‘The Bloomsbury Group’ zauzimala je stavove prema engleskom kulturnom i političkom establishmentu, ali povremeno, katkad rado, a katkad i protiv svoje volje, figurirala kao mondeno-intelektualni element u životu engleskog visokog građanstva i aristokracije. Naime, nazvana po četvrti u kojoj su supružnici Woolf stanovali, skupina je bila poznata i po nekonvencionalnom životnom stilu svojih članova i članica. Valja još napomenuti da su 1917. Leonard i Virginia Woolf u vlastitom domu utemeljili izdavačku kuću Hogarth Press, koja je objavljivala djela članova skupine Bloomsbury, ali i značajna djela iz područja psihoanalize te prijevode suvremene europske literature. Spoj intelektualizma i posve neobične vrste elitizma koju je ova skupina promovirala do danas izaziva fascinaciju i kulturnih povjesničara i šire publike.
U okviru biblioteke ‘Virginia Woolf’ objavile smo u izdanju Centra za ženske studije, 2008. godine, pod naslovom Pisma Viti, ponešto drukčiji izbor iz prepiske Virginije i Vite, dviju spisateljica i prijateljica. Bio je to tekst namijenjen samotnom, tihom čitanju. Tim nas više intrigira ova verzija, od početka namijenjena profesionalnoj glumačkoj izvedbi.

(Marina Leustek i Iva Grgić Maroević)

GLOSARIJ IMENA:

– Adrian Stephen (1883. –1948.), član skupine Bloomsbury, pisac i psihoanalitičar. Mlađi brat Virginije Woolf, Vanesse Bell i Thobyja Stephena.
– Ben (1914.-1978.), slikar i Nigel (1917.-2004.) pisac i političar, sinovi Vite Sackville-West i Harolda Nicolsona.
– Arnold Bennett (1867. – 1931), britanski romanopisac, dramatičar, kritičar i esejist. Realistički je prikazivao život skromnih pojedinaca iz radničkih slojeva. Njegov način pisanja nailazio je na kritike V. Woolf i ostalih bloomsburyjevaca.
– Bobo (Beatrice) Mayor, spisateljica, prijateljica V. Woolf. Suprug Robert bio je član Apostola, društva kojemu su se pridružili neki članovi skupine Bloomsbury.
– Clive Bell (1881. – 1964.), engleski likovni kritičar, pobornik formalizma, član skupine Bloomsbury i suprug Virginijine sestre Vanesse (rođene Stephen).
– Dame Ethel Smyth (1858. – 1944.), engleska skladateljica, autorica niza komornih i opernih djela, spisateljica i članica sufražetskog pokreta. Bliska s Emmeline Pankhurst i, potkraj života, s Virginijom Woolf.
– Duncan Grant (1885. – 1978.), inovativni slikar britanskog postimpresionizma. Jedan je od prvih engleskih umjetnika koji su preuzeli utjecaj Paula Cézannea i fovizma.
– Edward Morgan Forster (1879. – 1970.), jedan od najvažnijih engleskih romanopisaca 20. st. Zastupao je individualistički humanizam liberalnih zasada, bavio se temama civilizacijskih sukoba, osude totalitarnog režima.
– Edith Sitwell (1887. — 1964. ), engleska pjesnikinja, proslavljena stilističkim bravurama. Zaokupljena duboko humanim temama, ekscentričnog svjetonazora. Sestra Sir Osberta i Sacheverella Sitwella, također pisaca. Neki su smatrali da ovaj trojac parira bloomsburyjevcima, za druge nisu bili ozbiljni umjetnici.
– Gerard Manley Hopkins (1844. – 1889.), engleski pjesnik. Kao isusovački svećenik pisao je o sukobu unutarnjeg svijeta osjećaja i askeze. Služio se osebujnim, napola slobodnim stihom, i uveo novine u versifikaciju. Njegova je poezija ostavila dubok trag u pjesništvu T. S. Eliota i W. H. Audena.
– Gertrude Stein (1874. – 1946)., američka prozaistica i pjesnikinja. U vremenu između dvaju ratova u Parizu okuplja istaknute, osobito američke umjetnike i književnike (E. Hemingway, F. S. Fitzgerald, S. Anderson, i dr.), koje naziva izgubljenim naraštajem. Snažno je utjecala na razvoj modernizma u Europi i SAD-u.
– Harold Nicolson (1886. – 1968.), britanski književnik i diplomat. Autor književnih biografija, putopisa, političkih eseja i dnevničkih zapisa, koji se odlikuju pronicavim opisima britanskoga visokog društva i političke scene.
– John Galsworthy (1867.-1933.), najpoznatiji engleski romanopisac i veliki društveni autoritet svoga vremena. Prizorište njegovih realističkih romana bio je buržujski ambijent viktorijanskog doba.
– Julian Thoby Stephen (1880. – 1906.), također istaknut član skupine Bloomsbury. Upoznao je sestre Virginiju i Vanessu s društvom studenata na Cambridgeu, iz kojeg se poslije razvila glasovita skupina Bloomsbury.
– Lady Dottie (Dorothy) Wellesley (1889. –1956.), pripadnica engleskih otmjenih krugova, spisateljica i pjesnikinja te književna urednica. Ljubavnica V. Sackville-West, zbog koje je, prema memoarima unuke, ostavila muža i djecu.
– Lady Sibyl Colefax (1874. – 1950.), istaknuta članica visokoga engleskog društva. Često je priređivala zabave i održavala prijateljstvo s većinom poznatih ljudi onog vremena.
– Lady Sackville (1862. – 1936.), majka Vite Sackville-West, gospodarica dvorca Knole. Živjela je u sjeni neobičnoga kćerina života.
– Leonard Woolf (1880. – 1969.), britanski politički teoretičar, autor, publicist, suprug Virginije Woolf, utjecajna figura u skupini Bloomsbury, te pokretač Hogarth Pressa.
– Logan Pearsall Smith (1865. – 1946.), britanski esejist i kritičar rođen u Americi, poznat po aforizmima i epigramima. Prema njemu je, jednim dijelom, nastao lik Nicka Greena u romanu Orlando Virginije Woolf.
– Louie (Louise) Mayer, kućedomaćica Woolfovih. U svojoj knjizi Sjećanja na gospođu Woolf otkriva kako je znamenita spisateljica, unatoč nesklonosti kućnim poslovima, bila majstorica u pečenju kruha.
– Lytton Strachey (1880. – 1932.), engleski biograf i kritičar, s kojim je potkraj Prvoga svjetskog rata počelo novo razdoblje biografskog pisanja na način koji “isključuje sve suvišno i nevažno”.
– Mary Campbell (1898. – 1979.), najstarija od sedam sestara poznatih po glamuroznom boemskom načinu života. Održavala je mnogobrojne ljubavne veze s čuvenim umjetnicima, piscima i glazbenicima međuratnog Londona. Članica skupine Bloomsbury, supruga radikalnog južnoafričkog pjesnika Roya Campbella, koji je skupinu napao u dugačkoj satiričkoj poemi The Georgiad (1931), pisanoj kao odgovor na lezbijsku vezu njegove žene s V. Sackville-West.
– Mary Seton (i Mary Beton), likovi iz eseja Vlastita soba Virginije Woolf, na čijem predlošku obrađuje pitanja odnosa između financijskih mogućnosti i obrazovanja za žene, kao što u liku Mary Carmichael uvodi ideju ženskih odnosa.
– Mary Hutchinson, (1889. – 1977.), udana za odvjetnika Johna (Jacka) Hutchinsona, rođakinja Lyttona Stracheya, koji ju je uveo u skupinu Bloomsbury. Osebujna karaktera, održavala je veze s brojnim likovima tadašnje umjetničke scene.
– Noël Pierce Coward (1899. – 1973.), engleski dramatičar, režiser, glumac, pjevač i skladatelj, poznat po humoru i neobičnoj osobnosti.
– Rebecca West (1892. – 1983.), britansko-irska publicistkinja i autorica romana. Pisala je eseje i članke za vodeće novine i časopise onog vremena. Surađivala s Hogarth Pressom. U nas poznata po opsežnom publicističkom djelu Black Lamb and Grey Falcon („Crno janje i sivi sokol“) u kojem je opisala svoje putovanje kroz Jugoslaviju 1937. godine.
– Radclyffe Hall ( 1880. – 1843.), britanska pjesnikinja i autorica osam romana, uključujući lezbijski roman The Well of Loneliness.
– Roger Fry (1866 – 1934.), engleski likovni kritičar i umjetnik, najpoznatiji kao središnja figura modernih strujanja u engleskoj likovnoj umjetnosti te organizator glasovitih izložbi postimpresionizma.
– Rose Macaulay (188.– 1958.), autorica romana, biografija i putopisa, pisala pod utjecajem V. Woolf.
– Thomas Stearns Eliot (1888. – 1965.) angloamerički pjesnik, dramatičar i esejist. Autor goleme erudicije, u svojim stihovima kreće od francuskog simbolizma, reagira na poticaje Poundovog imažizma, a pod utjecajem barokne „metafizičke“ poezije dolazi do pjesništva kao sinteze simptoma civilizacijske duhovne krize.
– Vanessa Bell (rođ. Stephen, 1879. – 1961.), engleska slikarica, članica skupine Bloomsbury, sestra V. Woolf. Sa suprugom Cliveom Bellom imala je dva sina, Quentina i Juliana. Julian je 1937. godine poginuo u Španjolskom građanskom ratu.
– Violet Trefusis (1894. – 1972.), engleska spisateljica i članica visokog društva, poznata ponajviše po dugotrajnoj ljubavnoj vezi s V. Sackville-West.