“Emocija, kao nosivi motiv ovoga skupa, često je fl uidna te se uz nju vezuju pojmovi poput afekta, sentimenta, raspoloženja ili ekspresivnosti. Također, emocije su pod utjecajem situacijskih okolnosti, ekspresivnih gesti, fizioloških promjena te njihovih kulturnih oznaka, situiranosti normi, vrijednosti, struktura moći, ideologija. Istraživački interes za ovo područje uključuje pitanja na koji način društveni, kulturni, ekonomski i politički kontekst potiče određene emocije, kako ih oblikuje te koje učinke emocije imaju na ponašanje, djelovanje, interakcije i organiziranje ljudi.

Razlozi koji su u podlozi dugotrajnog izostavljanja teme emocija iz znanstvenih istraživanja dekonstruiraju se iz rodne perspektive koja kritički evaluira mit o (i) racionalnosti i hijerarhiziranu dihotomizaciju fenomena, tema i prostora kao rodno diferenciranih. Izostavljanje ili podzastupljenost teme emocija ili afektivnosti itekako nam, međutim, svjedoči o tome da su različita emocionalna stanja bila mobilizirana u razvoju modernih režima moći na daleko složenije načine no što uvriježeni pogledi na modernizaciju i racionalizaciju dopuštaju da uvidimo. Sama opozicija unutarnjeg intimnog osjećajnog prostora i racionalizirane javnosti ignorira centralno mjesto emocionalno situiranih reprezentacija u formaciji modernog iskustva. Ipak, ne smije se zaboraviti da tradicionalni modernizacijski diskurs podcrtava i povijest reprezentacija koje su obilježile žensko autorstvo. Nasljeđe prosvjetiteljstva u sagledavanju procesa modernizacije umanjuje značaj iracionalnih i afektivnih momenata u tvorbi modernog projekta, što je posebno očito u uvjetima potrošačkog društva, i neopravdano suprotstavlja razum i emocije zanemarujući njihovu dinamiku te proizvodeći infl aciju takozvanog razuma. Promišljanje o društvenoj promjeni pritom neizbježno mora uključiti i ovaj uvid.”

Iz predgovora Anite Dremel

PDF Zbornika