Silina napada na Centar za ženske studije posljednjih dana govori o njegovoj stvarnoj i simboličkoj važnosti kako na regionalnoj i međunarodnoj feminističkoj sceni tako i u širem političkom kontekstu. Spremnost kojom se pojedine bivše studentice, predavačice i članice Centra odriču teorijske mat(e)r(n)ice koja je oblikovala njihovo intelektualno i feminističko ishodište, svjedoči prije svega o tjeskobi pozicioniranja i moći diskurzivnog nasilja nad argumentima u suvremenoj kulturi virtualnog trbuhozborstva, ali i o nelagodi suočavanja sa ženskim nasljeđem (materina, osebunjak, prćija, parafernalija).
Početna i neprijeporna točka našeg djelovanja koju i sada naglašavamo jest: poštivanje prava trans osoba i zalaganje za njihovo dostojanstvo i slobodu izbora jer kao feministkinje znamo da je traumatski scenarij binarnosti tijekom povijesti proizveo mnogobrojne opresije nad svima koji su se usudili drukčije misliti i živjeti, a napose nad LGBTIQ osobama. Artikuliramo još jednom našu poziciju usprkos različitim pokušajima nametanja konstruiranog konflikta oko Centra i ‘transfobnosti’, uz rizik da se u buci afektivne difamacije to neće moći ili željeti čuti.
Usprkos pokušajima da se Centar za ženske studije diskreditira kao otvoreno, gostoljubivo i relevantno mjesto „razumijevanja povijesti feminizma i povijesti emancipacije žena u regiji i šire“ (Lóránd 2020), na tragu svog dvadeset i pet godina dugog djelovanja, on nastavlja biti prostor učenja i prijenosa znanja, slušanja i osluškivanja, osnaživanja i propitivanja, podrške i poštovanja drugih i drukčijih. Vrijednosti solidarnosti, međusobnog uvažavanja i osnaživanja, govor u prvom licu, kritički dijalog i rasprava o svim teorijskim i aktivističkim prijeporima suvremenih feminizama osnova je na kojoj smo svih ovih godina gradile Centar. Na svojim je počecima Centar zamijenio (po)ratni šovinizam, isključivost i ostracizam projektom „opismenjavanja teorijom“, upućujući aktivistkinje i teoretičarke, žene iz različitih generacijskih, profesionalnih i svjetonazorskih priča, jedne na druge, ne vjerujući u tezu da je u ovoj zemlji „teorija kći rata i mira“ (Malabou 2016), nego prostor osnaživanja subjektnih pozicija i orodnjivanja jezika nasuprot logofalocentrizmu.
Centar za ženske studije je među prvima u regiji uvodio u svoj obrazovni program queer teme te problematiku transfemizma i transrodnosti, a na tragu nijekanja binarnog i biološkog determinizma, što je vidljivo i iz naziva časopisa Treća. Kao i dosad, članice Centra će i nadalje problemima svih potlačenih i ranjivih skupina (opresiranih po različitim osima) pristupiti odgovorno i kompetentno, pozivajući se na feminističke politike savezništva, intersekcionalnosti, slobode i pluralnosti mišljenja i življenja. No ne pristajemo na olaka etiketiranja i metode linča već na artikulaciju svih pitanja koja su u žiži feminističkih prijepora u nas i u svijetu.
Danas, u vremenu osnaživanja retrogradnih postavki, antiintelektualizma i antifeminističkih prodora u sva društvena područja, praćenih afektivnom ekonomijom mržnje i hitrim pozicioniranjima, nužno je pozornost usmjeriti na kritičko promišljanje političkih posljedica nametnutog cijepanja i rastakanja feminističke scene iznutra i izvana, u lokalnom i globalnom kontekstu.
Usprkos proizvodnji sukoba i suprotstavljanju različitih mišljenja, no poglavito tvrdnji i optužbi u kojima se Centar našao metom, on će ustrajati na poštivanju prava na samoodređenje, zagovaranju dostojanstva i razumijevanju položaja svih ranjivih i marginaliziranih skupina, pojedinaca i pojedinki. Zloraba političkog kapitala bilo koje manjinske zajednice (LGBTIQ zajednice prije svega, ali i drugih) u ime bilo čijih privatnih interesa jest nedozvoljiva, a ne pridonosi emancipatorskom djelovanju niti jedne od nas.
Feministička politika Centra za ženske studije nikome nije prijeteće mjesto no feminizam jest pod prijetnjom. Vjerujemo da su u tome i feministička zajednica i trans feministička zajednica suglasne.
Isto tako, ne pristajemo biti metom zloupotreba od strane konzervativnih, posebice desničarskih aktera_ki na lokalnoj i međunarodnoj sceni, koji se oglašavaju u ovome ‘sukobu’.