O rodnim izvedbama u teoriji, folkloru, književnosti i kazalištu

Sposobnost zapažanja neuočenih i očuđivanja poznatih fenomena praćena argumentiranim prosudbama, rezultat je autoričina komparativnog omjeravanja kulturnih praksi i antropoloških predispozicija rodnog upisivanja povijesnih subjekata na kazališnu pozornicu i njezin širi sociokulturni kontekst u kojemu opreke muškog i ženskog, kulture i prirode, bivanja i predstavljanja, “visoke” i “niske” kulture, predstavljaju osnovne, premda nestalne, kategorije percipiranja i omeđivanja svijeta. Autorica se poduhvatila temeljne feminističke opreke jer s pravom smatra da je dramsko-izvedbena logika izokretanja, subvertiranja i propitivanja prije svega spolnih konvencija glumačkog uprizorenja života važna stoga što “orođene” kulturne vrijednosti obilježuju svaku podjelu i svaku atribuciju dramskih likova, povijesnih osoba, alegorijskih bića i lokaliziranih simbola zapadnoga kulturnog kruga (Renata Jambrešić Kirin).