Samo tri mjeseca nakon usvajanja ReArm Europe/Readiness 2030 plana teškog 800 milijardi eura, europske zemlje su se na “povijesnom” NATO samitu obvezale na izdvajanje samoubilačkih 5% BDP-a za vojsku i naoružanje. Nitko nam pritom nije objasnio u kakvom su odnosu ove dvije odluke i što će to značiti za građane/ke Europe? Povijesna odluka koja će utjecati na živote milijuna ljudi i ovaj je put donesena bez referenduma ili barem rasprava i glasanja u parlamentima zemalja članica NATO-a.

No, zato su nas pokušali uvjeriti da je ovakvo dramatično povećanje izdataka za vojsku i naoružanje nužno u ovom trenutku kada je međunarodni poredak ugrožen, besramno prešućujući činjenicu da su upravo NATO, odnosno SAD, Izrael i Europska unija ti koji ugrožavaju međunarodni poredak, ne poštuju međunarodno pravo i potkopavaju rad međunarodnih organizacija. Samo deset dana prije “povijesne” odluke o 5% BDP-a, Izrael je “preventivno” napao Iran, kršeći Povelju UN-a. Napadu su se potom, po odluci predsjednika Trumpa, priključile i SAD, kršeći pritom i vlastiti Ustav, ali i međunarodno pravo koje zabranjuje bombardiranje nuklearnih postrojenja. Raffael Grossi, šef Međunarodne agencije za atomsku energiju, je samo nekoliko sati prije izraelskog napada uspio progurati rezoluciju temeljenu na izraelskim obavještajnim podacima, kojom se utvrđuje da Iran ne poštuje svoje nuklearne obaveze, fabricirajući tako alibi za izraelski napad.

SAD i EU već godinu i pol dana ignoriraju odluku Međunarodnog suda pravde, koji je još u siječnju 2024. zaključio da postoji dovoljno indicija da se u Gazi događa genocid i da su sve države potpisnice Međunarodnog sporazuma o genocidu dužne djelovati na njegovom zaustavljanju. Umjesto toga, nastavile su surađivati s Izraelom obilato zarađujući na prodaji oružja. U trenutku potpuno ogoljele primjene imperijalne politike sile i borbe za očuvanje globalne hegemonije, čelnici NATO-a, najbogatijeg i najmoćnijeg vojnog saveza na svijetu, pokušavaju nas uvjeriti da smo ugroženi i da je militarizacija jedino rješenje! Pritom se građanima/kama Europe prešućuje da 5% BDP-a znači mnogo veći postotak godišnjeg državnog proračuna. Konkretno za Hrvatsku to znači ogromnih 12% proračuna! Za usporedbu, u prošloj, 2024. godini potrošeno je na zdravstvo 13,6% proračuna, na obrazovanje 5,3%, na usluge unapređenja stanovanja i zajednice 2,2% a na vojsku 3,9% proračuna. Čega ćemo se sve morati odreći da bismo ispunili NATO cilj militarizacije društva, puneći pritom džepove već prebogatih dioničara američke, njemačke, francuske… vojne industrije našim javnim novcem? Za koji nas to rat pripremaju?

“Tvrđava Europa” tako u potpunosti zaokružuje svoju militarističko-imperijalnu politiku napuštajući ideale mira i suradnje na kojima je utemeljena. Ponovo su pritom pogažene demokratske procedure, a Europa se našla još jedan korak bliže pretvaranju u totalitarnu vladavinu birokratske oligarhije. Pitanja rata i mira su ključna i odluke o njima trebaju donositi građan/ke koje će u konačnici platiti cijenu tih odluka. Umjesto ulaganja u arhitekturu smrti, tražimo ulaganje u participativnu i demokratsku arhitekturu mira, socijalne pravde i sigurnosti, klimatskog i ekološkog
oporavka. Zato se pridružujemo svim antiratnim glasovima koji ovih dana na ulicama europskih gradova govore NE ratu, NE NATO-u!

Antiratne feministkinje, 30. lipnja 2025.

Izjavu supotpisuju:

Laureati Mirovne nagrade Krunoslav Sukić:
Leonida Kovač
Dinko Telećan
Bert van der Linde
Nikola Biliškov
Goran Božičević, član odbora Nagrade Krunoslav Sukić 2009. – 2024.
Boris Buden
Centar za mirovne studije